O VREDNOVANJU POSTIGNUĆA UČENIKA

Nastavom realiziramo naprijed postavljene ciljeve i zadaće. Vrednovanje postignuća nastave, dakle i učenika treba pokazati jesu li ostvareni ciljevi koji se odnose na sve komponente bitne za kognitivni, afektivni i psihomotorički razvoj učenika.

Budući da je cilj problemski usmjerene nastave razvijanje sintetičkog mišljenja i proceduralnog znanja (znati kako), aktivan pristup rješavanju problema koji se iskazuje u postavljanju pretpostavki, kreiranju eksperimenta i zaključivanju pri stvaranju modela, jedan od pokazatelja postignića treba biti učenikova misaona i praktična aktivnost koju pratimo tijekom nastave. Tako ćemo pratiti njegovu zainteresiranost za nastavne sadržaje: kako iskazuje prihvatljive ideje o problemu, njegovu spremnost da aktivno eksperimentira i je li u stanju kritički razmišljati. Pritom se ne smiju zanemariti ni izrazi učenikova zadovoljstva ili nezadovoljstva nastavom te njegov odnos prema učenju.

Takvo opažanje tijekom nastave pruža obilje podataka o učeniku i o uspješnosti nastave. Prateći rad učenika na nastavi, nastavnik će dobiti i one informacije o njemu, koje nikakvim drugim načinom ne može dobiti. Iako one nisu ključne za ocjenjivanje, pomažu mu da ga bolje razumije.

Drugi način vrednovanja postignuća učenika je pismeno ispitivanje. Dobro smišljenim pitanjima dobivamo uvid u različite razine znanja, ali i razvoj sposobnosti učenika. Da bismo u tome uspjeli, valja zadavati pitanja kojima ćemo provjeriti jesu li učenici doista razumjeli sadržaje, je li im jasno kako se do tih znanja dolazi, i napose, mogu li to znanje primijeniti u novim problemskim situacijama. Drugim riječima, pitanja trebaju odraziti sve dimenzije nastave koje su zadane materijalnim i funkcionalnim zadacima i eventualne domete takve nastave. Osobito treba obratiti pozornost na provjeru razvoja sposobnosti i kreativnosti učenika. To je nužno, zato što sposobnosti osiguravaju transfer znanja, njegovu stvaralačku primjenu i daljnji razvoj.

Kako to što podrazumijevamo pod znanjem, učiniti "vidljivim"? Koja i kakva su to pitanja i zadaci koje treba postaviti učenicima pa da po njihovim reakcijama možemo, sa sigurnošću, zaključiti kakvo i koliko im je znanje?

Pitanja trebaju biti takva da jasno pokažu učenicima koji su bili ciljevi i zadaće nastave te kakav je bio proces poučavanja i učenja. To je bitna funkcija ispita koji se često spominje, ali i bitno utječe na uspješnost nastave i učenja.Želimo li dati trajni doprinos učenikovom obrazovanju, tj. postići transfer znanja u život, usmjerit ćemo nastavu na razumijevanje odredenih sadržaja, a ne na upoznavanje mnoštva informacija ( koje će ubrzo zaboraviti i pobrkati) ili na deklarativno znanje (znati što).

Da bismo postigli rzumijevanje obradit ćemo manje sadržaja, ali svaki mnogo temeljitije;

Ako smo naumili tako raditi onda moramo promjeniti i ispitne zadatke jer oni trebaju jasno pokazati ciljeve naše nastave. Dakle, kad pripremamo pitanja za ispite moramo se odlučiti hoćemo li ispitivati znanje informacija tj. mogu li učenici dobro reproducirati odgovore ili ćemo ispitivati razumijevanje sadržaja koje smo obrađivali i pritom vidjeti znaju li učenici razmišljati.

Zamislimo da smo pola godine izvodili nastavu u kojoj su učenici na vlastitim pokusima stjecali iskustva u mišljenju, u kojoj smo ih navodili da razmišljaju o zaključcima na osnovi dobivenih podataka, u kojoj su provjeravali svoje hipoteze pa zatim na kraju polugodišta njihova postignuća ispitujemo pitanjima poput ovih:

Nesumljivo je da treba postavljati i takova pitanja jer ona ohrabruju učenike na samom početku ispitivanja, a slabijim učenicima pružaju šansu da pokažu najnižu razinu znanja tj. da poznaju nazivlje, da znaju neke definicije. Svakako ćemo postaviti nekoliko takovih pitanja. Medutim, ako je većina pitanja tog tipa, ciljevi naše nastave su propali jer će se učenici kad to shvate i pripremati za te ispite i dat će mlađim učenicima savjet "nauči formule noć prije ispita" jer se fizika sastoji u tome "da uvrstiš zadane brojeve u pravu formulu".
Tko će se onda na nastavi obazirati na raspravu o nekom problemu i truditi se da postavlja hipoteze o njegovom rješenju?
Uspješnost nastave ovisi, dakle, i o ispitnim pitanjima. Zato treba nastojati da pitanja budu u skladu sa stvarnim ciljevima nastave i načinom izvodenja nastave, u okviru važećeg programa. Drugim riječima, ispitivat ćemo razumijevanje obrađenih sadržaja. Ako učenici razumiju neki djelić fizike, oni će ga moći inteligentno upotrijebiti. Mogu riješiti neki problem koji zahtjeva jednako znanje, kao problem koji su obrađivali u razredu, ali je opisan na drugi način, drugim riječima i u drugom kontekstu. Ako učenici razumiju neki sadržaj, oni će biti sposobni na primjeru objasniti fizikalnu zakonitost svojim riječima. A razumjeti znači razviti sposobnost razmišljanja.

R. L. Ebel postavio je, u sažetom i fizici prihvatljivom obliku, razine znanja i sposobnosti razvijenih učenjem ovako:

• razumijevanje nazvilja
• razumijevanje činjenica, principa ili generalizacija
• sposobnost iskaza ili ilustriranja tog razumijevanja
• sposobnost rješavanja numeričkih zadataka
• sposobnost predvidanja onoga što se može dogoditi u odredenim okolnostima
• sposobnost preporučivanja odredenih radnji u nekoj konkretnoj problemskoj situaciji
• sposobnost vrijednosnog procjenjivanja

Navest ćemo nekoliko primjera pitanja koja traže različite razine znanja, a koja su u skladu s ciljevima nastave.

1. U tekstu zadatka gustoća se ne spominje izravno. Učenik mora u zadatku prepoznatipojam gustoće kao karakteristično svojstvo tvari koje može dati odgovor na pitanje. Stavljajući kocke na dlan osjetit će koja ima veću masu pa prema tome uz jednaki obujam i veću gustoću. Ispituje se razumijevanje pojma gustoće.
2. Zadatak se odnosi na eksperiment koji su izvodili u razredu. Treba se sjetiti pojedinosti eksperimenta i opisati ga tj. što mjeriti, kako izračunati gustoću i usporediti je s gustoćom drvene kocke bez metala. Odgovor na to pitanje traži više od doslovne reprodukcije znanja. Ispituje se sposobnost iskazivanja razumijevanja pojma gustoće time što treba navesti koje veličine mjeriti i kako pomoću njih odrediti gustoću.
3. Ovaj je zadatak namijenjen maštovitim učenicima. Možda ćemo dobiti, ne jedan, već nekoliko različitih odgovora. Treba prihvatiti svaki razuman odgovor pa i onaj koji nije točan, ali pokazuje kreativnost učenika prilikom rješavanja. U pitanju se ne spominje kakav je metal u kocki, mjed, željezo ili nešto drugo. Svakako ćemo nagraditi odgovor učenika koji će spomenuti upotrebu magneta. Pokušaji rješavanja ovog zadatka pokazuju odliku apstraktnog mišljenja jer učenik iskazuje sposobnost predviđanja onog što se može dogoditi u odredenim okolnostima

Ova su pitanja namijenjena učenicima koji su izvodili jednostavne eksperimente sa spajanjem žaruljica i baterija. Odgovori na pitanja pod a) i b) pokazuju da je učenik taj sadržaj razumio i da može to razumijevanje iskazati (b). U c) zadatku učenik treba povezati znanje o spajanju žaruljica i znanje o povezivanju izvora električne energije, te pokazati da je u stanju to znanje primijeniti. U d) zadatku treba pokazati da je razvio sposobnost predviđanja što se može dogoditi u određenoj situaciji, a predviđanje je odlika apstraktnog mišljenja. Na to pitanje će malo tko odgovoriti. To pitanje traži sposobnost kreativne primjene znanja stečenog iskustvom na pokusu.

Za odgovor na pitanje a) dovoljno je znanje na razini reprodukcije. Učenik treba memorirati definiciju specifičnog toplinskog kapaciteta. Traženje odgovora na b) i c) pitanje predstavlja problem koji traži potpuno shvaćanje tog pojma. Treba razumjeti da manji specifični toplinski kapacitet znači da tijelu treba manje topline da se zagrije za 1⁰C. Iz toga pak slijedi da će moru, uz jednako zagrijavanje, temperatura brže rasti dok će se kupka brže hladiti. To je operativno znanje kojim se mogu rješavati problemi. Rješavanjem tog zadatka učenik pokazuje da je sposoban predvidjeti što će se dogoditi u novim okolnostima. Time je pokazao da je razvio apstraktni način mišljenja.

Odgovor na a) pitanje traži znanje na razini razumijevanja pojma gravitacijske potencijalne energije i izraza za njenu promjenu. Rješavanjem tog zadatka učenik pokazuje da je razumio pojam gravitacijske potencijalne energije i da to razumijevanje može i matematički iskazati. Zadaci b) i c) nude problem u novim okolnostima, što može zbuniti učenika ako ne razumije da je promjena gravitacijske potencijalne energije veća jer je uteg pao na nižu razinu dok je početna energija ista. Odgovorom na to pitanje učenik pokazuje da je pojam energije shvatio, da može iskazati to shvačanje.

Ovakavi eksperimentalni zadatci pomažu nam vidjeti u kojoj su mjeri učenici razvili sposobnosti kreiranja eksperimenta.Taj eksperiment nije izvođen u razredu pa dolazi do izražaja kreativno mišljenje učenika potaknuto načinom izvodenja nastave. Rješavanjem ovog zadatka učenik pokazuje sposobnost preporučivanja koje eksperimentalne radnje treba obaviti da se riješi zadatak, a to je vrlo visoka razina znanja i sposobnosti. To nam pokazuje da je učenik postigao razinu formalnih misaonih operacija.

Često nastavnici kažu da neki sadržaj potpuno razumiju tek onda kad se pripremaju da to nekom objasne. Tako i mi očekujemo od učenika, koji neki djelić fizike razumiju, da to mogu i nekome objasniti tj. prenijeti to znanje drugome. Zato se među ispitnim zadacima trebaju naći i pitanja poput ovih:

U odgovorima na takva pitanja učenici trebaju svojim riječima opisati ili objasniti neku pojavu.
Da bi to mogli trebaju doista razumjeti ono što objašnjavaju. Uz to pokazuju u kojoj su mjeri ovladali jezikom fizike.